Kao mala bila sam fascinirana snažnim ljudima. I sad ne mislim na ljude koji se sa smiješkom nose sa svim životnim nedaćama, nego sa fizički snažnim ženama i muškarcima. Majka priroda je davno odlučila da za fizički jači spol izabere muškarce. Iako su među današnjom Z generacijom sva pravila prirode dovedena u pitanje, ja sam ipak odrasla u tom mišljenju i uvjerenju.
Ipak, bilo je trenutaka kada su moja uvjerenja bila poljuljana, a sada, kad sam svakodnevno u kontaktu sa ljudima koji se bore s raznim fizičkim, a ponekad (čitaj češće) i psihičkim tegobama, to je postalo svakodnevno.
Prije nekoliko dana u ambulantu je došao čovjek u ranim 30-ima na previjanje rane te ispričao dramatičnu priču kako si je nekoliko dana prije porezao nogu skalpelom: krv je curila u potocima, jedva su je zaustavili, onesvijestio se 3 puta do hitnog prijema.. Mislim u sebi “Bože dobro pa je čovjek preživio..” Uzimam nalaz sa hitnog prijema gdje je zbog toga i obrađen, vidim da su dramatični detalji izostavljeni, nije opisano gdje se točno nalazi i koliko je velika rana, ali na kraju vidim da su ju zbrinuli šivanjem. Herojski spašen život nema šta, a drama je uslijedila kad se mladi gospodin skinuo da mu previjemo ranu – ispod gaze porezotina velika 1 i pol centimetar sa cijelim jednim šavom.. Čovjek je tražio tjedan dana bolovanja dok se šav ne skine jer ga to boli dok stoji. Legitimno u svakom slučaju, ali zapita se čovjek jesu li muškarci stvarno toliko jaki koliko nam se na prvu čini…
Ponukana pitanjima i iskustvima žena koje doma tetoše sinove, muževe, očeve, nakon što im temperatura prijeđe magičnu brojku od 37,2°C ili udare malim prstom na nozi u rub od stola, odlučila sam istražiti vole li muškarci da ih se tetoši pa muku glume, ili stvarno bolove ne mogu izdržati.
Na ne tako veliko iznenađenja, pronašla sam hrpu znanstvenih radova na temu toga toleriraju li muškarci i žene bol jednako. Suprotno svom dosadašnjem kliničkom, ali i privatnom iskustvu, umovi puno veći od mog, a na temelju svojih istraživanja, zaključili su da muškarci zapravo imaju veći prag podnošenja bola od žena, duže ju mogu podnositi te im manje utječe na kvalitetu svakodnevnog života. Međutim prije nekoliko godina otkriven je jedan veoma zanimljiv fenomen, ponovo totalno suprotan našim iskustvima, a to je da muškarci imaju veću memoriju za bol. Evo jedan banalan primjer da to pojasnimo (molim Vas ne isprobavajte ovo kod kuće). Ukoliko vašeg muškarca danas udarite čekićem po prstu, a do sad se on nikad tako nije udario, na ljestvici boli on će ozljedu ocijeniti sa, recimo, 6 od 10. Međutim, ako tu istu radnjuponovite sutra i ponovo ga udarite čekićem jednakom jačinom, bol će ocijeniti sa 7 ili više, a zato što se prisjetio da ga je to boljelo i jučer. Fascinantno. Kako zapamte razinu boli koju su osjetili i cijeli raspored utakmica Lige prvaka, a zaborave rođendan i 3 stvari koje moraju donijeti iz trgovine… S druge strane, žene su podložnije razvoju tegoba vezano uz kroničan osjećaj boli, ali ju u konačnici mogu dulje tolerirati jer nemaju tendenciju memoriranja razine iste. Ali zato uredno zapamte sve termine kod kozmetičara ili frizera i izjave koje si rekao prije nekoliko godina, pa onda svako malo izvlače neke iz naftalana, kao fosilno gorivo…
Šalu na stranu, bol može biti veoma ozbiljan simptom, a kada traje duže vremena narušava nam kvalitetu života, bili muškarci ili žene, te ju je potrebno dijagnostički obraditi i liječiti na adekvatan način.
Zato dragi muškarci, možda ne bi bilo loše malo poraditi na memoriji i nevezano za bolna sjećanja jer, iako ste fizički u velikom broju slučajeva jači, ako vas žena danas krene tući do idućeg tjedna zaboravit ćete sve druge bitne i nebitne stvari.
A vi drage moje žene, nemojte iskorištavati ova nova saznanja i posezati za nasiljem, nego tetošite vaše muškarce kad god vam se požale na bolove jer je i znanstveno dokazano da su oni samo velike maze željne ljubavi i pažnje.
Do idućeg čitanja ostajte mi zdravi!
Dr. Vulgaris
